“Orlovi rano lete”: Izmišljena priča ili Ćopićeva anegdota iz detinjstva?

Na današnji dan pre tačno 36 godina napustio nas je Branko Ćopić, jedan od najvećih jugoslovenskih i srpskih pisaca. Branko je važio za čoveka vedrog duha, uvek spremnog za šalu, ali je retko ko znao šta leži u dubinama njegove duše…

Ćopić je smatran jednim od najplodnijih i najpopularnijih pisaca, od 1968. godine postao je i član SANU, a čak dva puta tokom svog školovanja bio je izbačen iz škole zbog čitanja napredne literature. Inspiraciju za roman „Orlovi rano lete“ pronašao je u događajima iz sopstvenog školskog doba koje je opisao u knjizi „Dečji pisci o sebi“.

“Prvi veliki i prelomni događaj u mom životu bio je polazak u osnovnu školu. Stariji u selu uvijek su nas plašili školom. Čim nešto skriviš, već ti prijete:

– Ček, ček, poći ćeš ti u školu pa će ti učiteljica oderati kožu sa leđa, a pop će ti odsjeći jezik.

Naravno, nisam se usudio da sam odem do škole. Odveo me je djed Rade i uz put mi obećao:

– Ne boj se ti ništa, idi slobodno u razred, a ja ću te čekati iza živice. Ako dođe do boja ti samo viči i eto mene odmah.

U školi su me čekala razna iznenađenja. Razred pun slika. Ovdje zec, tamo vuk, onamo zmija, pa medvjed, lav, kamila. I lijepo i strašno. Da nije ostale djece, ne bih ti se ja, majci, sam usudio da zavirim u razred.

[—]

Ipak, brzo sam se navikao na školu i zavolio je. Tu je bilo toliko novih drugara, igra, trke u školu, iz škole. Naučio sam od đaka i razne podvale i smicalice i, naravno, najprije sam ih isprobao na svome djedu. Dotrčim, naprimjer, iz škole i još s praga pitam djeda:

– Đede, koliko ti je godina?

– Šezdeset — veli on.

– Toliko ima i moj magarac! — kažem ja pobjedonosno.

Starac na to zaprepašćeno grakne i od čuda sjedne na stolac.

– Zar si to u školi naučio, jadan ti sam ja.

Učiteljica nam je bila stroga i znala je išibati prutom nemirna đaka i neznalice. Zbog toga se jedna velika grupa đaka odmetnu od škole, pa su ujutro odlazili u jedan veliki gaj i tu se krili čitav dan, sve dok se ne bi završila nastava, a onda su se vraćali kući kao da toboš idu iz škole. U tome gaju načinili su čitav logor: kolibu, ognjište itd. Jednog dana saznade se za taj logor pa ga seljaci, pod komandom strica Nidže, opkoliše, zauzeše na juriš, a odmetnike pohvataše i dovedoše u školu. To je bio slavan događaj o kome se dugo pričalo. Pojedine đake iz toga đačkog hajdučkog logora i njihove podvige opisao sam kasnije u romanu “Orlovi rano lete” slikajući Prokin gaj i dječake Jovančetove družine.”

IVA JEVTIĆ

FOTO: NOVOSTI

Close
Social profiles